srijeda, 11. travnja 2018.

Kuća = Zodijački znak? 1. Dio

Jedna od najfrekventnijih fraza u pisanim tragovima tzv. tradicionalnih astrologa je da između kuće i znaka ne postoji znak jednakosti, i da taj znak postavljaju samo modernjaci, koji su ili mentalno zaostali ili služe satanizmu. Zato se postavlja pitanje zašto je tradicionalna ortodoksija - Nataša i njena sekta - poistovjetila suštine (većine) kuća sa suštinama zodijačkih znakova? Što je razog toj iznenadnoj blasfemiji? Kako je došlo do tog obrata?  
Naime, kad se baci oko na sumirana značenja kuća na FB-kvartiru “Astrološki dijalozi” teško se..u stvari nemoguće se oteti utisku da su kuće u suštinskom srodstvu sa zodijačkim znakovima kakve znamo od 19. stoljeća. Gledaj ‘amo koje kuće su u pitanju i u čemu su srodne sa zodijačkim znakovima:

4. i 10. kuća:
Nataša: stojim - dostizem
Filip Matanović: dno - vrh

1. i 7. kuća:
Nataša: jesam - nisam
Janko Rakočević: ja - oni
Filip Matanović: nezavisnost - zavisnost

Dakle u prvom redu uglovi. I onda:

3. i 9. kuća:
Nataša: krecem se - uvidjam
Siniša Vojvodić: detalj - cjelina, partikularno - univerzalno
Filip Matanovic: blizu - daleko
I da ubacim još Bojana Šojića koji je polarnost ovih kuća sveo na isto: „Onoliko koliko IX kuća predstavlja uzvišenu veru, ideale, nauku i filozofiju, toliko III kuća predstavlja sve to spušteno na jedan prizeman, svakodnevni i praktični nivo jednog običnog čoveka“.
2. i 8. kuća:
Nataša: imam - nemam
Janko Rakocevic: sticanje - oduzimanje
Filip Matanović:  nagomilavanje, rast - trosenje, propadanje
I šojićeva 8. kuća = simbolika smrti i propadanja.

Ako je tako, kako je onda došlo do toga da najbeskompromisniji tradicionalisti uđu u takve bolne kompromise? Dali su se u okviru nekog inicijacijskog rituala u tajne hermetike najeli gljiva ludara (psilocybe serbica), pa su u somnabulnom stanju približili kuće zodijačkim znakovima kakve znamo iz tekuće astrološke literature? Ili je u pitanju nešto sasvim drugo - modernisti su decenijama farbali znakove sadržajima kuća dok ovi nisu počeli ličiti na njih? Ili se možda radi o tome da kad se kuće i znakovi svedu na bitno približe do kritične srodnosti? Možda su u najdubljoj suštini dvije fasete istog?
Da su klika sa “Dijaloga” buncali nebi rekao. Jer, iako su tamo samo tehničari koji parafraziraju stare majstore i ne znaju prodirati u suštine, ne može se reći da su ova poopštenja bulažnjenja, štoviše, sasvim trijezno su izvedena iz tradicije. Ali isto tako ni ono drugo ne može važiti: iako se distorzija zodijačkih znakova mundanim kućama kod modernista vidi iz aviona, uvjek je to u trivijalnoj literaturi i uvjek samo na perifernim djelovima značenja znakova, kad se npr. Vodenjaka uzima za istinskog drugara zato što je 11. kuća između ostalog i kuća prijatelja. Dakle, nitko nije prenosio sumirano značenje kuća na fundament znakova, nego je samo ugurao pojedninačne karakteristike među neke karakteristike trećeg reda. I neovisno o tome, i što je vrlo važno, za suštinsku građu znakova su kuće sasvim suvišne, pošto se zodijački znakovi onakvi kakvi su opisani u suvremenim udžbenicima astrologije, bezrezervno mogu izvesti iz pripadajuće domicilne planete i iz pripadajućeg elementa. Ali isto tako i iz iskustva samog, iz extrahiranja suština tipizirajućom intuicijom, što, ruku na srce, malo kome u potpunosti polazi za rukom. Vjerovatno su znakovi nastali iz difuznog uzajamnog nadopunjavanja iskustva i pomenutih postavki, što manje metodskog pristupa utoliko uspješnije.
Što je to fundament znaka? Kao što je družba Nate Kvržice sa “diskusija” sumirala karakteristike jedne kuće u jednom suštinskom pojmu, tako je moguće i pojedinačne karakteristike jednog zodijačkog znaka svesti na jedno. Samo što to jedno ne može biti pojam, nego jedna sveobuhvatna “pra-slika”, iz koje se sve pojedinačno može dosljedno izrolati. To je nešto kao jedna centralna, apsolutna metafora (međuznačje) koja je suptilno prisutna u svim odgovarajućim pojedinačnim fenomenima. Da bi se stiglo do toga, potrebna je intuicija koja u mnoštvu opaža jedinstvo, ali ne kao apstrakcija u jedinstvo jednog pojma, nego kao "primitivna", čuvstvena, poetska ili literarna apstrakcija koja je u stanju opažati neuhvatljive suštine, ono što obitava samo između, s one strane pojma. Kompletna astrologija je jedan “primitivni”, infantilno-egocentrični ili antropocentrični (geocentrični) sistem koji traži i odgovarajući pristup. Zato se u astrologiji racio ponaša kao slon međ’ porculanom - uglavnom je neupotrebljiv alat, da povučem oštru crtu prema natašinom viđenju. Jedan od razloga zašto je Nataša takav strastveni zagovornik racionalnosti astrologije je sigurno i u tome što ona od pomenute oštroumnosti ne posjeduje ni traga, pa astrologiju nasilno savija prema svojim limitima. To se vidi i po njenim natalnim horoskopima koji su upadljivo loši (klijentu je serviran tekst prezasićen nerazumljivim, stručnim gulašom u kojem se stidljivo nazire jako površna i trapavo-mehanička psihologija) i u svakom njenom pokušaju karakterološkog tipiziranja, kao npr. u njenom eseju o solarnom i lunarnom tipu, koji vrijeđa zdrav ukus koliko je nespretan, površan, bez ikakvog odslika u stvarnosti. Već smo ranije konstantirali - nema svatko dar za astrologiju.
To što u helenističkoj astrologiji znakovi nigdje nisu spominjani na način kako ih tretiraju modernjaci potpuno je nevažno. Natašin prigovor: horoskopska astrologija je zgrada kojoj su arhitekti/graditelji stari grci i svaka druga astrologija mora biti po njihovoj licenci, što je ova i bila sve do moderne. Modernjaci bi onda bili loši plagijatori koji grade bez nacrta i temelja. Ali to je pogrešna matafora. Ako bi takvo nešto kao horoskopska astrologija imalo smisla, onda to nije struktura koju su grci stvorili nego otkrili. Da je Mars u 8. kući “prilicno direktan pokazatelj nasilne smrti od vatrenog oruzja jer je u vrelom znaku” (Nataša) nije onda napravljena nego otkrivena činjenica. Znači stara astrologija nije ničija svojina koju nitko ne smije prekrajati, pogotovo ne u svjetlu činjenice da je ogroman komad tog metafizičkog i horoskopskog sistema obični trash. I onda se više ne postavlja pitanje original ili falsifikat nego koliko model koji pokušava odslikati strukture objelodanjuje i koliko pokriva? Čovjek može uraditi jedno na osnovu slutnje nečega što je nešto drugo. Isto kao što je Ptolemeus uradio fino iskonstruisani geocentrični sistem, a mišljen je u stvari heliocentrični, kojeg je štoviše prekrio falsifikatom, onemogućio ga takoreći da se ospolji dobro osoljenom iluzijom istinitosti ovoga (vidi Thmas S. Kuhn). Ono što bi valjalo istražiti je šta je stvarno iza te mase iluzornih konstrukcija starih grka. Jedno smo već pronašli - tipologija zodijačkih znakova - u punom raskošu. Kod Valensa se već očituje gruba skica današnjeg Zodijaka, ako izbacimo gluposti u vidu opisa dekana i sl. I sistem temperamenata je prvobitno bio samo hipokratova humoralno-patološka tipologija. Kasnije je iz toga Galenos razvio učenje o 4 temperamenta - jedna očigledno smislena tipologija, koju treba samo još upotpuniti sa temperament/element djeljeno tri. Vrlo je vjerovatno da su onomad dogmatici iz redova hipokratizma osuđivali kalemljenje temperamenata na humoralno učenje, kao što Nataša i co. osuđuju nedogmatski psihologizam u astrologiji.
Prije nego se upustim u avanturu osmišljavanja veze opisa kuća sa “Astroloških dijaloga” i opisa modernih znakova, skrenuo bi pažnju na činjenicu da kuće sa najprominentnijim planetarnim radovanjima kao 5. i 11. i 6. i 12., njaupadljivije izmiču mogucnosti vezivanja uz znakove. Zanimljivo je da Erik van Slooten, najeksponiraniji tradicionalni astrolog Njemačke, ne ukazuje na besmislenost formule kuća ⇔ znak navođenjem jaza između ugaonih kuća i odgovarajućih znakova, nego baš 5. i 12. kuće i njihovih pandama Lava i Ribe. Uz te, planetama obilježene kuće, idu i dramsko-patetična imena, dok su one planetama nedirnute pretežno suhoparno-faktički imenovane. Znači, kućaznak bi moglo važiti eventualno samo tamo gdje netko nije uguravao planete. Neki tradicionalni autoriteti kao npr. Frawley tvrde da su ovdje spandžana dva različita sustava, da su radovanja zajedno sa egzaltacijama jedna odudarajuća tradicija kojoj su korjeni nepoznati i koja je naknadno nakalemljena na glavno stablo. Nije da želim glumiti Indiana Jonesa ako zaključim da su radovanja jedan kasniji premaz, u svakom slučaju, može se reći da se tamo gdje su radovanja zaobišla kuće naziru znakovi. Što se tiče Boga i Boginje, izgleda da je premaz bio previše tanak da bi pokrio znakove (Blizanci i Strijelac).

I gdje su onda te veze znakova i navedenih kuća?

Najprije da se okrenem vezama ugaonih kuća i kardinalnih znakova - Rak vs Jarac i Ovan vs Vaga. Već smo se ranije složili da su kvalitete (promjenjivo, fiksno itd.) zodijačkih znakova gluposti. U svakom slučaju nemaju nikakvu konstitutivnu ulogu (u smislu fiksni znak = fiksnost znaka/čovjeka), u najboljem slučaju samo grubo opisnu, koja takoreći transcendira njihove polarnosti. Tako bi kardinalni znakovi bili oni koji na najjezgrovitiji način reprezentiraju elemente kojima su subordinirani. Kardinalni znakovi bi onda bili nešto kao "ugaoni znakovi", u smislu ugaonosti kuća. Ono što u najapstraktnijem smislu karakterizira ovaj križ bi bila slijedeća tema - izvučenost prema napolje i uvučenost prema unutra. Ovan i Jarac su onda falusoidni, istureni napolje, erigirani; i Rak i Vaga vaginoliki, poput vulve, meki, okrenuti prema unutra. Prvi su punoća, drugi su šupljina, praznina. O potonjoj osovini sam već iscrpno pisao, o pra-slici: neplodni planinski vrhovi (Jarac) vs plodne kotline i gudure (Rak). Zašto su jedni prema napolje i drugi prema unutra usmjereni? Sasvim jednostavno: ovisi o pozicijama planeta u kaldejskom redu. Vanjske planete su uvijek prema vani usmjerene i unutarnje uvijek prema unutra, prvi su centrifugalni, drugi centripetalni. Centrifugalna intencija Saturna se pokazuje kod Vodolije kao pokret ka periferiji, kod Jarca kao udaljavanje, stvaranje distance; Lav je centriranje i gravitativna snaga, Rak je pokret ka unutra, zbližavanje i grijanje. Jupiter je i kod Strijelca i kod Ribe veliko i daleko, zauzimanje perspektive velike distance; dok su Djevica i Blizanci perspektiva blizine, malo, sitno. Mars je kod oba pripadajuća mu znaka eksplozivan, Venerini znakovi su centripentalni, spajajući, negativi punoći.
Tko ima mozga, već u dolje navedenom će mu se očitovati veza sa gore navedenim:

4. i 10. kuća: 
Filip Matanović: dno - vrh
 1. i 7. kuća: 
Nataša: jesam - nisam 
Janko Rakočević: ja - oni 
Filip Matanović: nezavisnost - zavisnost
  3. i 9. kuća: 
Siniša Vojvodić: detalj - cjelina, partikularno - univerzalno 
Filip Matanovic: blizu - daleko
2. i 8. kuća: 
Nataša: imam - nemam 
Janko Rakocevic: sticanje - oduzimanje 
Filip Matanović:  nagomilavanje, rast - trosenje, propadanje 
I šojićeva 8. kuća = simbolika smrti i propadanja.