Teozofija tradicionalne astrologije

Sve što je starogrčki um dodirnuo, svugdje se posložio neki red, pa je tako i horoskopska astrologija kao starogrčki produkt racionalno konstituirana - veli Nataša. Ta racionalnost se, koliko sam razumio, odnosi prije svega na povezanost jednog reda sa drugim kao npr. red planeta u odnosu na njihovu brzinu kretanja sa redom duodecimalnih sistema (mundanim i ekliptičkim ciklusima). Tako su za nju univerzalna mundana vladarstava, dakle poslaganost planeta unatrag po kaldejskom redu preko mundanih kuća, očaravajuća racionalnost astrologije. Međutim, žena neće svom mužu reći da je iracionalan zato što je stavio dvije viljuške tamo gdje je mjesto kašikama. Racionalnost ima osnovu u nužnostima i ne u redu, u odnosu prije i poslije, i ne ovdje i tamo. Tako i poslagati planete po kaldejskom redu preko kuća kao u pomenutom slučaju nije nikakva racionalnost. Nužnost se može pokazati jedino ako su planete i kuće prethodno osmišljene i ako se red osmišljenosti jednog podudara sa redom osmišljenosti drugog, što opet ne znači da je samo upadljiva analogija dovoljna za racionalnost. Problem je da se ni ta osmišljenost simboličkih jedinica ne bazira na nužnostima. Za Natašu se ta osmišljeost izvodi iz inicijalne fenomenologije astronomskih datosti. Sadržaji planeta bi onda bili izvedenice iz primitivnih pojavnosti planeta, gdje opet ne postoji nikakva prinuda takve izvedbe, i onda kad bi se značenja svih planeta mogli uredno izvesti iz toga. Venera, Mars, Jupiter, Saturn imaju optički premalo atributa i jedva se razlikuju da bi netko iz njih mogao izvesti bogate zasebne priče kakve postoje. Nigdje na Jupiteru ne piše da je dnevni planet i na Marsu da je noćni, da je prvi dobročinitelj, drugi đubre. Činjenica da i značenja planeta općenito imaju svoje vremenske i prostorne divergence govori tome u prilog. Dakle red planeta, koji se inače u staroj astrologiji posvuda opsesivno projicira, važi samo u svjetlu tog nakalemljenog smisla koji je u osnovi iracionalan. Pogotovo je besmisleno kad smisao ko-signifikatora ni ne korespondira sa smislom kuća, nego je očigledno besmislenost nastala iz kompulzivnog projiciranja planeta na diverzne segmente. I šta se onda radi kad veze nisu očigledne? Traže se u divljim spekulacijama.

Čak i najsmisleniji od svih redova u astrologiji, domicilni planetarni red, nije ogledalo nužnosti i dosljednosti. Objediniti dva najveća tjela njihovim imenovanjem - “luminari” - i time ih nasaditi na najsvjetliji dio godine na zodijaku je kao prvo povreda kaldejskog reda, i kao drugo Mjesec, vladajući planet noćne sekcije i noćnog sektora, ništa ne razdanjuje nego samo posvjedočava noć, tako da je besmisleno postavljati ga tako mrkog na najsvjetliji dio godine u opozciju sa tobožnjom saturnovskom mrčinom. Zatim, uzeti Sunce i Mjesec kao primordijalnu podjelu, pa opet ih postaviti neravnopravno, Sunce kao stvoritelja iz jedinstva i Mjesec kao stvoreno, ali ipak ih uzeti za oponente, Sunce kao “svjesni dio ličnosti” (Nataša) = svjetlo i mjesec nesvjesni dio ličnosti = tmina, pa ih u takvom opozitnom paketu opet postaviti u opoziciju Saturnu gdje tmina Mjeseca oponira tmini Saturna, ne da nije neka nezaobilazna nužnost, nego se u tome doima kao oveća apsurdnost.

I tako Nataša misli da se inicijalne asocijacije evocirane iz banalnih matematičko-astronomskih datosti prenose u “više” sfere i onda sve vri od smisla.Tobožnje uzdignuće od rundimentarnih asocijativnih skica do kosmoloških i teozofskih doktrina ona naziva inspiracija i, pošto horoskope ne zna pisat, ona je specijalno fokusirana na tu spekulativnu stranu astrologije. Tako za nju Ptolemeus nije problematičan zato što je Astrologiju kontaminirao aristotelizmom nego što je, kao enciklopedijski svaštar, batalio doktrinarnu stranu.

Da se vratimo starogrčkoj racionalnosti. Stari Grci nisu samo reprezentanti racionalosti, što Nataša ne prestaje da naglašava, nego stoviše prve racionalnosti uopće. Prvi konzekventni skepticizam (najsimptomatičniji kod sofista), gdje je čovjek uradio reset znanja i pokušavao stvari postaviti na racionalnu osnovu, sam iznaći razloge umjesto se osloniti na predaju, je grčki. Međutim, cinično je uzeti gatarski sistem kao što je astrologija za izraz te racionalnosti. Ono što reprezentira grčku racionalnost je njihova filozofija, koja je ujedno bila i nauka, pošto su onomad njegovali ubjeđenje da je empirija prostačka i nesvrsishodna, pošto se sve može dokučiti golim umom (Nataša je sva nespretna mimeza ovog garda, pošto je patološki opsjednuta antikom). Za primjer Aristotelove racionalnosti se sigurno ne uzima njegov model 4 elementa, nego njegov briljantno razrađen sistem logike. Međutim, ono što želim reći, je da svako oveće friško otkriće prati izvjesna naivnost vjerovanja da je čovjeku upravo pao u ruke svežanj ključeva za svaka vrata, iz čega onda slijedi ekscesivno korištenje tog novootkrivenog alata. Dakle, svaka novonastala spoznajna oblast koja otvara jedan isječak horizonta podliježe iluziji da može osvjetliti cjelu stvarnost. Kad je rođena psihologija nastao je psihologizam, sociologija sociologizam (dok ih nije fenomenologija okončala), znanstvena historija historizam, i uopće sa konstituiranjem znanosti je i scientizam ili pozitivizam stupio na scenu, kao i empirizam u metodološkom smislu. Kad su građanstvu klase postale upitne, iz banalnog pokreta za uspostavljanjem društvene pravde je nastala sveobuhvatna ideologija koja si je umislila da može demaskirati svaku svjest kao duhovni odslik i konzervirajuću snagu vladajućih produkcionih odnosa. Kad je otkriveno nesvjesno si je psihoanaliza umislila da može raskrinkavati društva i revolucionirati čovjekov odnos prema sebi. I još jedan interesantan primjer za kraj: kad je sa projektom Hindsight "otkrivena" stara astrologija (o kojoj je, usput budi rečeno, još prije 60 godina iscrpno pisao brilijantni njemački historičar astrologije i astrolog Wilhelm Knappich, uključujući i tehničke detalje, pa je opet bio strastveni jungovac) onda je onaj isfrustriraniji dio astrološke scene (jalovošču astrologije) prigrlilo sve od friško prevedene original-literature i od toga sastavio ideologiju sa fašistoidnim crtama. Oni onda nastavljaju sa istom onom prinudom modernjaka da uvjek gledaju imali nešto novo da se ubaci u sistem, s tom razlikom što ovi gledaju imali nešto novo od starog da se ubaci u sistem.

I isto tako, i u ovom leži poanta, kad je u staroj Grčkoj otkriven “čisti” um, nastao je i idealizam (Platon), koji u friškosti korištenja stroge logike, koja u platonovim dijalozma izgleda kao diskusija dva djeteta sa apsolutnim povjerenjem u moć logike, nije bio ništa drugo nego fetišizam pojma (ideje), njegovo dizanje u nebesa. Isto tako je i sa otkrićem matematike u dobu nastanka pitagoreizma (koji je bio trendy najmanje 600 godina) došlo do fetišizma broja i njegovog uznesenja u nebeske sfere. Broj je za pitagorejce bio archē, konstituirajući princip svjeta. Pitagora i nije bio matematičar u strogom smislu te rječi, kao kalkulirajuće i dokazujuće nauke (ne postoje nikakvi dokazi da je Pitagora bilo šta uradio na planu aritmetike i geometrije, uključujući i pitagorin teorem), nego se u stvari interesirao za metafiziku brojeva, za njihovu simboličku kvalitetu umjesto kvantitetu.

Stara astrologija je utoliko dobrim djelom pitagorejska, u najmanju ruku zbog toga što na isti opsesivno-simbolički način tretira brojčane relacije. Astrološki segmenti su puni šizofrenih brojčanih fraktala i osmišljavanja planetarnim redom. Znači podivljala matematička i astronomska ezoterika i gusto osmišljavanje svakog besmisla kao kod šizofrene apofenije. Tako se veleuvaženi grčki um doima kao neko ispaljeno osamostaljenje matematičkog uma koje kao neki pokvareni aparat svaku matematičku jedinicu asocira sa nečim. Djeljenje jednog zodijačkog znaka na 30 = Monomorie, na 12 = Dodekatemorie, na 6 = Quinate, na 3 = Dekani, djeljenje kuća na dekane itd. i asociranje planeta (ili znakova) na svaki taj odjeljak je jednostavno pomahnitala matematika.

Naravno da Nataša i njena sekta, koja ovo ludilo drži za preuzvišeni grčki racionalitet, za svaki od ovih sistema rasparčavanja zodijaka ima odgovarajuću priču. Ali sve te priče ne da nisu nikakva božanska inspiracija nego su takva spekulativna akrobatika da je modernističko spajanje Planet=Znak=Kuća u odnosu na to mačiji kašalj.

Da vidimo onda kako konkretno izgleda jedna takva “inspiracija”?

Nataša osmišljava očiglednu besmislenost univerzalnh mundanih vladarstava time što konstruiše biblijsko-mitološku vezu sa odgovarajućim kućama i planetarnim radovanjima. Ali samo na primjeru Venere, jer je valjda samo tu našla odgovarajuću koincidenciju, dok je druge ostavila da važe kao latentno smisleni. Tako ko-signifikant Venera u 12. kući susreće veselog Saturna i u 5. kući samu sebe. Pa onda veli: “Venera, tako, matematickim prostim sledom dobija 5. i 12. kucu koji na visem nivou inspiracije objasnjava njenu simboliku kada je orjentalna (kada vlada 12.), kada izlazi pre Sunca (kada je Danica) simbolizujuci inicijaciju covekovog pada u prostorno-vremensku dimenziju (gubitak raja). Suprotno ovome, ontoloska njena ispravnost se ostvaruje u 5. kuci koja, kao okcidentalna prema ascendentu (ispod horizonta), ispunjava njenu beneficnu kosmolosku ulogu. Venera u 5. kuci je Venera Duha ili treceg bozanskog lica dok je orjentalna Venera u 12. poznata i kao Luconosa i Lucifer, mitski inicijator pada i zacetnik vremena koje potpada pod Saturnovo vladarstvo.”
Da bi ovaj konstrukt imao smisla potrebno je malo više nego samo tako ofrlja izjednačavati stvari - potrebne su jasne jednoznačnosti u slijedećem: Radujuća Venera iznad horizonta = orijentalna Venera ili Danica? Danica = Lucifer? Lucifer = Satana? Satana = Zmija? Zmija = Saturn?
Naravno da je već na prvu loptu jasno da je sve to silovanje značenja, ali da pogledamo izbliza. Dali u sistemu ko-signifikatora planeta Venera može biti Danica? Nalazim za prilično upitno. Orijentalnost/okcidentalnost se koriste samo u dinamici horoskopa. Ko-signifikatori nisu zamišljeni kao kretanja, sa pozicijama u odnosu na horizont, nego kao statični sistem po provjerenom redu u smislu uslova za domaćinsko okrepljenje odgovarajućih planeta. Rječ je dakle samo o kućama u duhu planetarne dobrodošlice. Ako bi smo to uzeli kao dinamičke pozicije planeta, onda bi morali i primjetiti da ne može Merkur biti toliko udaljen od Sunca koliko je u tom sistemu udaljen. Doduše vidio sam da se negdje drugdje i radujuće planete tretiraju dinamički, kao npr. kod dinamike tripliciteta i stočkog elementarnog reda radujućih planeta, ali onda samo kao intencije planeta iz njihovog reda.
Dalje, dali je Danica Lucifer? Lucifer je latinski prevod grčke rječi Phosphóros, što znači Lučonoša, i odnosio se na jutarnju zvjezdu. Inicijalna priča o Luciferu kao gurnutom u ponor je nastala u knjizi Izaija, gdje je jutarnja zvjezda Venera koja se kurčila svojom orijentalnom pozicijom iznad Sunca/Boga, izjednačena sa arogantnim babilonskim kraljem, pa je sa zigurata bačen(a) u podzemlje, što još uvjek nema veze sa principom zla. Tek pola milenijuma poslije toga (Origen) je povučena veza između Satane i Lucifera, pošto su oboje nebeski izgnanici. Sa tim prenošenjem značenja sa babilonskog kralja na Sotonu nisu bili suglasni svi kršćanski oci i nema univerzalno značenje.

Ono što je još važnije je da orijentalna Venera ne simbolizira samo Lucifera, nego isto tako i Isusa, i na nekim mjestima također i bogorodicu. U knjizi apokalipse se Isus sam imenuje zračečom jutarnjom zvjezdom. Zato je Isusu kod ranih krščana jedan od nadimaka bio i Lucifer. U brojnim himnama i u liturgijskim tekstovima se Isus i danas slavi kao Lucifer/Jutarnja zvjezda. Prema tome, već je ovdje napukla metafizička karika - ne može se iz simboličkog dijapazona uzimati samo ono što se uklapa u priču.
Dakle, Lucifer je samo uslovno Satan, samo u nekim vjerskim sistemima. Satan je prije svega “državni tužitelj” u božanskom Sudu koji važe grijehe i religiozni intenzitet ljudi (Job i Zaharija) ili samo antagonist koji sprema otpore. U tom smislu postoje podudarnosti sa Saturnom. I kad je Satan uzet kao Lord of the Darkness, vrhovni komandant pakla, to se teško može reći za Lucifera. Osim toga, veze rajske zmije i Lucifera su jako labave. U klasičnim židovskim komentarima Biblije nije sasvim jednoznačno šta znači zmija. Po nekima je to samo falusoidni simbol. U svakom slučaju je nitko ne dovodi u vezu sa Luciferom. Zaključak: predug je to i pretrnovit put za Veneru-Danicu da bi ona stigla do Saturnovih dvora.

Drugi primjer spekulativnog hohštaplerstva teozofske astrologije. Nataša navodi “nadahnuti duh” Johna Frawleya i njegov veleumni esej “Poput blage kise s nebesa” kao primjer za uzvišeno mistično nadahnuće iščitano iz principa planetarnih radovanja. Ali, tko je taj fuckin' Crowley..ovaj Frawley? Taj je tradicionalno-astrološka ortodoksija, koja sa posebnom strašću omalovažava moderne astrologe, a pri tom je, po svemu sudeći, lakomisleniji nego oni, kad npr. einsteinovu formulu E=mc² izvodi iz konstelacije tri planeta einsteinovog horoskopa, dakle posramljujuće banalno i mehanički čak i za jednog tradicionalnog astrologa. Takva ispraznost u tumačenju horoskopa se ne sreće ni kod gatara sa komercijalnih programa, u čemu se sigurno i Nataša slaže sa mnom, jer kod takvih umotvorina mu je i u njenom viđenju napukao image, iako joj je bio najinspirativniji teolog za njene lične spekulativne napore. Ja sam ga upoznao pobliže čitajući njegovo kapitalno djelo, koje sam poslije 50-te stranice zafrlatio preko ramena u pravcu koša. Nije to što je glumeći literatu 5 stranica teksta razvukao kao žvaku na 50 stranica teksta, nego što se glumeći filozofa naprezao u njegovoj pseudokritici kulture, u pozi nekog neprevaziđenog znalaca, bez i baznog poznavanja nebrojeno daleko oštroumnijih i dubljih civilizacijsko-kritičnih djela (kao npr. Franfurtska škola).

Pa svoju “uzvišenu inspiraciju” počne sa slijedećom blamažom: “Deveta kuca je kuca znanja, snova i vizija, celokupnog traganja za istinom, jer Bog je istina, a Sunce je njegov najocigledniji simbol. Takodje je to i kuca dugih putovanja, jer sva mundana putovanja koja mozemo obaviti na Zemlji, samo su prizori najduzeg putovanja na koje se ikad otisnemo, prevazilazeci granice ovog sveta - putovanja ka Bogu.” Ja mislim da ovu patetičnu muljažu samo može progutati do koske indoktrinirani tradicionalno-astrološki freak - ili glupak.

Frawley ne pokušava pokazati da su planetarna radovanja jedan donekle smisleni red tripliciteta ili sl. to je za njega banalnost; on pokušava skrenuti pažnju na uzvišenije slojeve značenja u radovanjima, naime na sveta trojstva u trigonima radujućih planeta. Pa je tako Bog-Otac sunčana 9. kuća a božji sin i prva i peta kuća (od 9.) i radujuća planeta Merkur i sve što paše u koncept sina/djeteta. Ali treći dio svetog trigona se ne uzima kao prethodno, kao dvostruka kuća, 5. i kao 9. uzeto od 9. kuće, nego se Venera razvlači dok nešto poželjno ne dodirne. Naime, radujućoj Veneri je neposredno značenje neupotrebljivo pa se poseže za njenom korespodencom trećeg reda kao što je golub (a ne Lucifer) koji je slučajno i jedan od simbola svetog duha - ne da je neuvjerljiva vratolomija, nego i mene postiđuje koliko je diletantsko. Pa se onda ubacuje praznik svetog duha i apostolska priča vezana uz to da bi se dovelo u vezu sa kurirstvom, jednim od sadržaja odgovarajuće kuće.

Znači, metoda je uvijek ista: zloupotrebljava se širina i mnogoznačnost simbola i povezuju njegovi neeadekvatni nivoi nebili se potvrdile željene doktrine.

Pa se onda dosjetimo da se planete svetog trojstva, Sunce, Merkur i Venera fizičkim kretanjima međusobno ne udaljavaju previše jedna od dugih, što bi onda podcrtalo doktrinarnu stavku da je trojstvo u stvari jedinstvo. Kao što vidimo, sve se slaže k'o rukom posloženo.

Frawley je očigledno intenzivno kontemplirao o konceptualnim korespodencama, tražio lupom i kombinirao sve i svašta dok nešto nije prividno sjelo. Astrolozi često padaju u stanje déformation professionnelle uz koju ide smetnja “asocijativne lakoće” koju znamo kod šizofreničara, dakle, padaju kriteriji, gubi se kritičnost, oduševljava se i sa najneznatnijom sličnošču među stvarima. Na Čukiću se uostalom već očituje oveća pukotina (šizo = pukotina).

U priči o paralelnom trojstvu/trigonu koja počinje sa Mjesec=Marija pokazuje se još besramnija manipulativnost. Frawley nije uspio naći užu vezu između Marije i Mjeseca od ikonografske. Naime, na nekim srednjovjekovnim slikarijama je prikazana na srpu Mjeseca. Ono što on prešućuje je da je porijeklo ove vizije apokaliptičko, gdje je Marija uz Mjesec kojeg "jaše", okrunjena zvjezdama, i odjevena Suncem. Dakle, Frawley uzima provjerenom muljatorskom metodikom samo ono doktrinarno podesno. Osim toga, Marija je simbolički prikazana i kao golub pa sad nije Venera i sveti duh, iako je negdje drugdje oslikana i kao jutarnja zvjezda.

I gdje se sada nalazimo? U najdubljem teozofskom mulju kojeg tradicionalni astrolozi oduševljeno slijede.

Stani malo! Treća točka marijinog trigona nema uopće planetarnog veselja! Kako to? Paz’ sad kako: “To je prazan ugao zbog toga sto, shodno hriscanskom ucenju, mi treba da ga ispunimo. Sedma je kuca naspram prve, koja je kuca Hrista; dakle, to je kuca Hristove neveste: crkve i svih nas, sto se jos uvek stvara.”

Ma bjaži.

My favorite

Ako bi morao sastavljati top-ten najglupljih tekstova koje je iznjedrio jedan astrolog, onda bi ovaj natašin/bonatijev sigurno stavio na listu - remek djelo trivijalnosti, kindergarten astrologija. Citiram:

  “U prvoj knjizi svoje “Liber Astronomiae” u sekciji pod nasovom “Zasto su znaci nazvani tim imenima”, Gvido Bonati otkriva nemisticnu inicijaciju podele ekliptike u vezi sa kvalitetom atmosferskih prilika i duzini i kvalitetu solarne iluminacije.

Kada Sunce, prema njegovim recima, udje u znak Ovna ono pocinje da se uzdize prema svom nebeskom zenitu na severnoj nebeskoj polutki, zbog cega prividna solarna snaga postaje direktna i primetna kao i sama zivotinja Ovan.

Ulaskom u Bika, dani postaju jos duzi, vreme toplije, a kako je bik veca i snaznija zivotinja od ovna asocijacija u vezi sa snagom Sunca je prilicno direktna.

Ulaskom u Bliznace toplota je duplirana u odnosu na pocetni prolecni znak Ovna.

Od ove tacke, odnosno, od starta Raka, Sunce dostize maksimalnu severnu tacku odakle se vraca niz nebeski ekvator, a kako Rak ide napred nazad, odnosno, levo desno, ova solarna prekretnica podseca na kretanje ove zivotinje.

Lav je solarno sediste jer u tom delu ekliptike Sunce pocinje da daje najvise atmosferske toplote i suvoce, postaje prosto osetno najsnaznije kao i sama zivotinja kojoj pripada visoka pozicija u zivotinjskom lancu.

U Devici, koju Bonati iz vrlo misticnih razlika smatra simbolom za zivotinju, koju naziva sterilnom kao ubrano zito u to doba (doba zetve) kada toplota pocinje da opada kao i duzina obdanice.

Vaga startuje sa drugom uravnilovkom izmedju dana i noci pa je kolicina svetlosti i tame u ravnotezi kao i odnos izmedju vlage i suvoce, odnosno, hladnoce i toplote. Ta ravnoteza i umerenost pocetka godisnjeg doba se prenose na asocijaciju o delu ekliptike.

Sa Skorpijom vlaga i hladnoca su povecani, kao i tama noci pa maglovite i vlazne obdanice lice na skrivenost i povucenost skorpije i njen otrov.

U vreme Strelca vreme znacajno postaje hladnije, pocinju prvi snegovi, hladni vetrovi koji bodu kao strela iz slikovne predstave znaka.

Pocetak zime se dovodi u vezu sa kozom, zivotinjom koja prirodno obitava u predelima koji svojom oskudnoscu i tezinom lice na ovo godisnje doba. Od ovog znaka Sunce dostize maksimalnu juznu dekinaciju i ponovo krece ka severu, noc polako gubi na duzini, vlaga i toplota se nagovestavaju i prvi put od pocetka doba i osecaju u narednom znaku Vodolije.

U krajevima umerenih geografskih sirina na kojima je astrologija i nastala tada pocinju prve zimske kise, a Vodolija je znak vazdusnog tripliciteta, odnosno, znak velikog vodenog ciklusa simbolickog prociscenja voda iz nizih u vise kroz ciklus vodenog kruzenja u prirodi (prociscena se vraca na zemlju u vidu kise).

Ribe su poslednji znak kojima se solarna godina okoncava, promenljiv jer vreme pocinje da se menja i mesa i voden jer je kolicina kisnih padavina tada najveca za region umerenih sirina.”

Pa kaže, solarna snaga postaje direktna u Ovnu kao što je on sam. Ako se pod direktna misli kao, došla vedrija vremena pa svjetlo više ne stiže disperzirano oblacima, onda znam bar pregršt djelova godine gdje je solarna snaga direktnija. Faza godine koja je neposredno nakon zime uslijedila, znatno bolje paše u shemu Vage nego Ovna, bar u onim klimatiskim zonama gdje je nastala astrologija. To je dakle vrijeme prvih lahorastih vjetrova koji samo blago pirkaju, dirkaju i milkaju umjesto kolidiraju; i vrijeme nježnog svjetla i diskretne topline. Sve oštro je otupilo, sve teško olakšalo, sve stiskajuće popustilo. To je generalno vrijeme popuštanja tenzije, nema više skupljanja i stiskanja, prije golicavo glađenje, pore se otvaraju. Čovjek je dakle rasterećen, euforično pozitivan, ne živi na fronti u rovovima, čizme i teški kaputi se svlače, otvara se, miri i uspostavlja balans sa svojim prirodnim miljeom, nije više odbijen nego privučen. Dalje, solarna snaga poslije 30° Ovna je snažnija, pa onda slijedi i snažniji zodion, naime Bik. Pa onda nakon 30° Bika slijedi znak Slona, Deve ili šta? Ah da! Toplota je u Blizancima duplirana, pa su Blizanci dupli znak. Pa onda slijedi Rak koji je astronomska obratnica, što bi ga značilo tamo-vamo kao kretanje odgovarajuće životinje. Sunce se popelo na vrh i sad ne zna oće li bočno lijevo ili desno odrolati. Kako to da jarčeva obratnica nije izrodila isto tako neki neodlučni simbol, nego jednog kojeg bi kolebljivost kod njegovih smjelih planinarskih poduhvata koštala glave i roga? Ako je onda žilavi Jarac oskudnost zime, zašto onda Rak nije neka životinja koja je u vezi sa plododarjem suprotnog djela godine, nego samo neki levo-desno nigde moga stana..? I zašto bi osvit ljeta bio vezan uz životinju koja se kloni osvjetljenih i otvorenih prostora i radije se skriva po rupama. Zašto nije vezan uz neko biće koje je za svjetlo ili svjetlom iskovano? Vaga je veli balanser zato što je znak ravnodnevnice..ma 'ajde!..kako je onda Ovan, koji je isto tako znak ravnodnevnice, upravo suprotno od balansera - beskompromisan i ofenzivan, rušitelj ravnoteža? Pa kaže dalje: maglovite i vlažne obdanice liče na skrivenost i povučenost Škorpije i njen otrov - madre mia, kakve baljezgarije. Čekaj ima još: u vreme Strelca vreme značajno postaje hladnije, počinju prvi snegovi, hladni vetrovi koji bodu kao strela iz slikovne predstave znaka - ovo je stvarno probilo dno i pada još niže.

Ono što je tipično za ovaj literarno-egzegetski pobačaj, osim tragikomične očiglednosti da Nataša kao hipnotizirana naprosto isključi inteligenciju kad su u pitanju antikvarni astrološki tekstovi, je da se ovdje, kao i obično kod astrologa i šire, brka semantika razlicitih sfera i levela. Kod kardinalnih znakova, kao znakova astronomskih prekretnica u kretanju Sunca, se obično uzimaju astronomske činjenice koje čak ni za znalca nisu neposredni iskustveni fenomeni; dok se preostali znaci onda dovode u vezu ili sa klimatskim činjenicama (obilje kišnih padavina) ili sa neposrednim čulnim iskustvima (bockaju me strelice hladnog vjetra) - i tako se krpa svašta sa svačim. Na jednom drugom mjestu ću temeljitije obraditi ovu tehniku lakomislenih asocijacija, koja je u osnovi cjele astrologije.

Kad tradicionalisti pokušavaju analogijama demonstrirati "svoj" model, kao u gornjem primjeru Nataše Karalić-Koprivice i njenog asistenta Guide Bonattija u pokušaju ukaza na astronomsko i klimatsko porijeklo zodijačkih simbola, uvijek u konačnici imamo veću ili manju zjapeću prazninu, prepariranu ideologijom. Izvodi se u stilu demonstrativne skice, a ono što skica propusti adept treba sam osvjetliti. U stvari se sve razvlači i kači na podesne djelove dogme. To je velečasna deduktivno-racionalistička metoda prof. Karalić-Koprivice koju ona izvodi sa trona (vidi ovdje). Dakle potvrda modela se izvodi uvijek samo ofrlja, sa par slučajnih podudarnosti, koje možemo naći kod svakog proizvoljnog modela ako ga polegnemo preko stvarnosti. Toga naravno nije lišena ni moderna astrologija, ali tradicionalna je, kako smo se uvjerili, armirano-betonska, nemoš je ni zagrebat a kamoli savit. Istraživanja tradicionalista se sastoje samo u egzegezi starih spisa i tetovaži njihova sadrzaja u mozak, dok stvarno istraživanje simbola podpada pod herezu, jer to podrazumjeva tražiti bez očekivanja, što god da se pokaže. Utabane puteve koje pohode tradicionalisti valja preorati, jer čitavi gradovi su pod zemljom i ne na nebesima. Suprotno tomu, inicijati u TA moraju hermetičku intuiciju uvida u analogno i hermeneutiku života ostaviti pred vratima hrama, dakle sve ono čemu Astrologija može zahvaliti za svoje postojanje. Osnovni razlog za takav dogmatizam kod legendarne trojke sa "Astroloških dijaloga" je očigledan, naime u njihovom, da ga tako nazovem, regresivnom mentalitetu "buvlje pijace" - u gardu slijepog odbijanja svega što je friško nastalo, svega što miriše na fabriku, fino i popeglano, građansko, što još nije navatalo patinu vremena, što često nalazimo kod proleterstva i seljaštva; i s druge strane nekritičko štovanje opskurnih historijskih fragmenata, divljenje prema imaginiranim mudracima sa dugim bradama i njihovoj tobožnjoj "filozofiji pe(r)ennis". Tu je i inercija i ljenost mišljenja koje se nadomjesti vjerom, a vjera je opet zavedena gravitativnom snagom starina, koje i samo naše sjećanje pozlaćuje. I kad se uz to složi i faktička masa gluposti i tupavila koja se može zateći na medijalnim prostorima moderne astrologije, onda je jasno zašto su ovo troje duboko zakopani u dogmatskim rovovima - do te mjere da doslovno sve što su stari napisali uzimaju afirmativno, dopuštaju čak i proturiječnosti njihovih tehnika ili sistema, piju i ubuđala vina, samo nek su stara.

Uvod

Kad sam na “Astrološkim dijalozima” (FB) postirao moj doprinos na temu “sedentarnost” Raka, moderatorska klika me, skraćeno rečeno, masivno izvrijeđala i kickovala iz FB-grupe. Da sam kojim slučajem tamo bio fizički prisutan, teško da bi preživio zemljoradnički alat kojim mi je prijećeno. Odmah potom je plemensko starješinstvo uvelo vanredno stanje, stroga carinska kontrola njihovog revira u vidu kontrolnih pitanja. Nije da me ne čini ponosnim da sam ja povod za reformu vanjske politike "dijaloga". Kad sam se onda prebacio na teren natašinog foruma “Forum tradicionalne astrologije” da bi nastavio svoj kritički osvrt, nakon tri ipo posta mi je ista blokirala pristup forumu, žurno nakon što je otposlala svoju ofenzivnu repliku, da nebi ja replicirao i moja bila zadnja. Ali, paz' sad, ona mi nije samo blokirala mogućnost pisanja na forumu, ili me samo lišila članstva, nego je ekstra angažirala svog muža, po punoj satnici, da blokira sve IP-ove sa kojih sam imao pristup forumu, koji je ionako lešina na deponiji web-a. Jedino što ne uspjevam skapirati, čemu cjeli poduhvat s obzirom na mogućnosti VPN-a? Sudeći po ovakvom overreacting, očigledno je da je moja kritika pogađa u njen predimenzionirani organ samoljublja, iako sam ja razumije se potpuno bezazlen i nevrijedan pažnje, ili po riječima Končara, jedan obični tutluk, ovca, paćenik, dosadan i zamoran pajac, bez žive ganglije, temljezgalo (šta god to bilo), jadnik, mentalni paralegičar, debil itd.itd. Kritika dakle nije poželjna na natašinom reviru, ona radije sama kritizira sadržaje tuđih revira, huškajući svoja dva lajača i radije troši vrijeme na tračarije. “Astrološki dijalozi” se sastoji skoro samo od niskih polemičarsko-tračerskih trakavica bez kraja, koje funkcioniraju po slijedećem receptu: najprije se skupi pljuvačke koliko može stati u usne duplje, potom netko nabaci citat jednog konkurentskog ganga i onda svi unakrsno bljuju i slinave po tome, tako da se sva rubrika žuti od markiranih djelova tekstova tuđih diskusija i debelog sloja rigotine preko toga. Ko fol konstruktivni dijalozi, a ono destrukcija u sve četri - cilj: oponenta lišiti svakog dostojanstva. Kad im pođe za rukom, onda opće orgazmičko zadovoljstvo. Dakle, sumorna balkanska krčmetina puna ljudske zlobe, s tom razlikom što su ovdje inicijatori već iskoračili u patološke sfere. Ponori ljudske psihe koji se tu otvaraju zjape na udarnom djelu "dijaloga" tjednima, mjesecima, godinama - beskrajne prljave polemike i po 1000 ekskremenata po temi. Čitao sam ta spiritualna nadahnuća koliko je moj želudac mogao podnijeti i nisam se uspjevao sit načuditi koliko je tu stila i dostojanstva, kojim se ionako ne obiluje, žrtvovano zlobi - toliko da npr. oponentima kače fotke rodbine i komentiraju ih prljavim seksualnim opaskama. Za slučaj da već nisam naveo: rjetko gdje se na jednom mjestu može skupiti tolika količina zlonamjernosti. Najbizarnije od svega je da Prof. Karalić-Koprivica, uvjek besprijekorna u svom profesorskom nastupu na blogovima, ne samo da ne zazire od tog blata, nego je upravo ona glavni inicijator svinjarija, takoreći, glavna krmača u svemu tome. Kad se međutim uzme u obzir da je na polemičkoj oštrici konkurencija koja je eksponiranija na sceni, onda i nije toliko začuđujuće - ne dabi im Nataša uspjela oteti komad tržišta pošto oponenti pišu bolje horoskope od nje, nego iz čiste zavisti, pod parolom viteške borbe the real astrology protiv neukosti (a u stvari isti ili još gori trash). Kod Nataše nema cile-mile, ona i njen vjerni gang vode samo totalne ratove, nekad doduše dobiju po pički, ali opet se uveliko isplati demonstrirati svoje poznavanje astrološke dogmatike nad zbunjenom konkurencijom, nebili se ponovno prizvao blago zamrli osjećaj ekskluzive, da su u posjedništvu ne samo uvida u the real astrology, nego i u najskrovitije tajne univerzuma - odstupi smrtniče! Dakle, za niske, trivijalne, ponižavajuće polemike se ima vremena, objavljuju ratove nejakima, a za Gnoma veli neće da troše riječi. Končar: “Обриши тога менталног параплегичара да не ружи више форум, ношоглавац није вриједан пажње.” - brine se čovjek za ljepotu foruma, a ono “Astrološki dijalozi” zgarište svakog morala i ljudskog dostojanstva, ruglo nad ruglom - i to prvenstveno zbog njega samog i njegovog džiberluka. Pozitivno u svom tom vašaru je da je tamo između ostalog osvanula i Končarova fotka, koja neodoljivo mami moj doprinos općoj zlobi. Na toj fotki Končar obnažen pozira ispred babine kredence (baba neda da se lijepe posteri Petra Čelika i Putina obnaženog na konju), pred natjecanje za mr. olympia na općinskom nivou. Čudi me da mi nije palo na pamet da je ovaj slanina od čovjeka, da je na njemu nešto abnormno u tom pravcu. Pseća razdražljivost, odsustvo svakog nivoa, iz svake nabudžene rečenice zjapi šupljina - sve već dokumentirane posljedice ekscesivnog konzuma testosterona. Nekad stvarno kopčam presporo, kako je Nataša već opazila. Bodybuilder je muški pandam bitch ili chickie, oboje sa frekvencom na nivou beštije, sirovog duševnog ustroja, neukusni i bez mozga, svako u duhu svoga spola, ova pumpa sise, ovaj triceps, ova si ubrizgava botox i silikon, ovaj stereoid i protein shake, ova se interesira za horoskope..itd. Nego, nije mi jasno zašto je politički korektno reći da bodybuilderi imaju mali penis, a nije da imaju mali mozak, iako svi znaju da su teretane zbirišta poluidiota dobrih samo za klade valjat, dok za penise zna samo Končar. Najupadljivije od svega na ovom užasavajućem prizoru, koji me usput asocira na najbolje dane stočne pijace, mi nije njegov body, nego njegova kobasičasta glava bez ikakvih uglova i markantnosti, kao greškom nakalemljena na truplo rasplodnog bika - i pored svog obilja testosterona kojeg si je špricao u vene, što je stvarno fenomen. Pošto svaka žena-bodybuilder nakon testosteron-tretmana dobije karakter u licu, dlake, uglaste forme, jake vilce, oteknuto natkrovlje očiju itd. Pitanje je onda zašto to njemu nakon decenija ubrizgavanja nije uspjelo nego je samo izgubio kosu. A očigledno je očajnički želio da bude impozantno muško, pa se kao da je neki iskompleksirani mali đoko, što on definitvno nije!, bez ikakvog osjećaja za mjeru pumpao hormonima da nije ni primjetio da je postao monster (a ne bio strog prema sebi, kako veli uvjek svojim pilićima blagonaklona Nataša). Znanstveno je potkrijepljeno da ⅔ slaninara na stereoidima kompenziraju neki ozbiljni nedostatak, dok su preostala trećina homoseksualci. Kad bi se morao kladiti kojoj grupi Končar pripada, ja bi bez oklijevanja tipovao na ovo potonje. Može netko to uzeti kao zlonamjernost, ali razlozi su očigledni:
1. Koja se djevojka pali na tipove sa abnormalnim formama, na oteknuto meso koje se spotiče samo od sebe? Nema takve, osim ako ima neki interes, kojeg kod njega sigurno ne može naći. Zašto je onda išao toliko daleko? Zbog čega drugog nego da bi se svidio svojim drugarima iz teretane sa kojima poslije pumpanja ide na intimno tuširanje i mazanje uljima za poziranje, pa onda na steak sa sosom od protein shakea, svakom po 7 komada, ako je plaća stigla.
2. Horoskopdžija koji obitava po teretanama - nije li to već dovoljno? Usput, nebi me čudilo i da voli štrikati gobleme, između dva horoskopa koja je pisao za budale.
3. Posušeni testisi i pozamašne sise koje su mu u međuvremenu nabujale zbog nesvarljivih taloga testosterona u tjelu (koji se kako znamo automatski pretvara u ostrogen ako nema gdje sagoriti).  
4. Ravničarsko, bezlično, nemarkantno lice, bez ugla i brazde.
5. Stalkovao me onomad na "Astrološkim dijalozima".
I sad reci, nije homo. Kako ide onaj vic? Jednom se božijom samilošću dogodilo da je neka djevojka pružila Končaru šansu: “Dečko, šta radiš u subotu navečer?” “Ramena i triceps" (pa onda darkroom).
A vidim i Nataša ima friške profil-fotke na Facebooku. Svaka premašuje prethodnu. Jesmo li to vizuelno stigli u neoplatonističku fazu? Sve blistavo kao iz platonovih nebesa, nismo više šugava sjena na zidu pećine nego svjeleće biće koje odbija svaku sjenu? U prvi mah pomislih da je to samo šaljivo parodiranje ljudi koji vole da retuširaju svoje glave, kad ono samoljublje prekipilo i otelo se kontroli. Nije li to onaj isti refleks nabudživanja imagea, kojeg sam već spominjao? Moralna perfekcija ovdje, a tamo orgije zlovolje; ovdje profesor filologije, tamo vidovita Zorka; ovdje riba ipo, a tamo..šta god bilo sve opraštamo. Jer, ako ne ništa, onda je bar iza sve te nabudževine na momente kvalitetno znanje iz astronomije, za razliku od Končara koji može samo tamo rezat i ovdje ljepit; ili Miška, čiji tekstovi svakako imaju traženi univerzitetski kvalitet, ali samo kao egzemplarni materijal za studije progresa paranoidne šizofrenije.